Priroda

Biljni pokrov otoka Krka u svom najvećem dijelu pokazuje sve značajke priobalnog zaleđa, a tomu je uzrok činjenica da je taj dio Kvarnera još pred desetak ili čak manje tisuća godina bio suvislo kopno.

 

Međutim, ukoliko nebismo detaljnije ulazili u povijesni razvitak biljnoga pokrova  toga dijela Hrvatske, možemo sa sigurnošću tvrditi da je otok Krk prije većih čovjekovih zahvata do pred nekih 3-4 tisuće godina bio u potpuosti obrastao šumskom vegetacijom, dakle bio je u potpunosti pokriven šumama. To je potpuno shvatljivo u onom dijelu otoka koji se pruža zapadno od crte Vrbnik-Punat, a nešto teže shvatljivo, izuzmu li se dijelovi Hlama i Bašćanska kotlina, istočno od navedene linije. Zamišljena linija Vrbnik-Punat razdvaja u grubome otok Krk na, mogli bismo reći, dva potpuno različita dijela. Zapadno od navedene linije otok Krk je razmjerno nizak, njegova je površina valovita i obrasla šumama. Istočni dio je prostrana visoravan presječena Bašćanskom kotlinom na dva dijela i danas je “gola”, bez šumskog pokrova. Neće biti na odmet naglasiti da se sva naselja otoka Krka, izuzev možda Stare Baške, nalaze u onom dijelu koji je i danas više manje šumovit. To se u potpunosti odnosi i na Vrbnik.

 

Vrbnik se nalazi na krškom terenu, odnosnona hridi visokoj 49 metara, i iz toga proizlazi da na njegovom području postoji nekoliko desetaka spilja i jama: Namori, Pod Kovač, Pod Kupinom, Bezdna jama, Petrina i kod Babinog zuba. Tu je riječ o manjim objektima dužine od 7 do 15 metara , koji se nalaze u razini mora, a u nekima je i more, pa se u njih može ući samo s čamcem.

Jadro – podno Hlama – je riječ ilirskoga porijekla i označuje potok, rječica, teren bogat vodom. Doista, Hlamska Draga je „odtočje“ kojim za jakih oborina otječe velika voda. Tu su i danas korita sihih potoka, a tu je i živi zdenac.