Vrbnički statut

Jeste li znali da je upravo drugi po redu glagoljski statut pisan hrvatskim jezikom nastao u Vrbniku? Bilo je to 1388., dali su ga zapisati Ivan i Stjepan Frankopan na nalog mletačkih seniora. Oni su sazvali u Vrbnik svoje vjerne sluge iz Vinodola, podknežine ostalih krčkih kaštela i druge dobre ljude s otoka da bi nakon dogovora načinili statut „u želji da se učini ono što je ispravno i dobro za cijeli otok Krk“ te „da pravedni i pošteni ostanu u svojim pravima, a krivci da budu kažnjeni“. Vrbnički statut je zbirka običajnog prava koja je vrijedila za Vrbnik, ali i za cijeli otok Krk, sadrži uglavnom krivično i kazneno pravo te privatnopravne i ustavnopravne propise, sastoji se od 31 kapitula koji su s godinama nadopisivani sve do 16. st., a dio odredbi pisan je za mletačke vladavine na latinskom jeziku. Nije nam sačuvan u izvorniku već u prijepisu vrbničkog svećenika Grgura Žaškovića iz 1562. na 36 pergamenskih listova. Od 1962. čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Prema vrbničkoj čakavštini zvao bi se Vrbenski statut, a da ne bi bilo zabune postojao je i Krčki statut, no na latinskom jeziku. Vrbnički statut kao pravni dokument vrijedan je povijesni izvor za istraživanje različitih dimenzija društvenog života te gospodarskih i političkih prilika stoljeća u kojima je nastajao. Kroz svoje kapitule govori o ljudima onoga doba, njihovim običajima, odnosima u zajednici, društvenoj hijerarhiji, međuopćinskim problemima, poslovima koje su obavljali, o svemu što ih je zaokupljalo i mučilo. Drevni Statut ogledalo je života otočkog čovjeka od prije 600 godina.